Prostor - Stoglava Aždaja
3537
post-template-default,single,single-post,postid-3537,single-format-standard,theme-bridge,woocommerce-no-js,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode_grid_1300,hide_top_bar_on_mobile_header,qode-content-sidebar-responsive,columns-4,qode-theme-ver-16.7,qode-theme-bridge,disabled_footer_bottom

Prostor

12324930_10154005274224771_1464592103_n

Svilena planina na krevetu,
ruže i cvetovi na zidovima,
narandža s vanilom u mirisu:
Sve postoji,
sve je tako opipljivo
i uhvatljivo!
Čovek je stvaralac
svega svog, svega tuđeg,
svega zajedničkog!
Nema svetla a oči gore,
po plafonu i po podu;
Duh odiše nekakvim nemirima,
nemirima sto rađaju mir
i ginu za slobodu!
Na svakom ćošku vreba pravilo:
Čeka da se prekrši,
poništi i uništi!
Hrpe šarenih papira
opkolile su prostor,
pepeo se ohrabrio,
leprša, pada i ne nestaje!
Ima vazduha:
udiše se neumornim nozdrvama
i nepobedivim plućima!
Poroci marširaju razumom,
koriste budnost
i ne kolebaju život!
Sve u meni bruji, luduje
i razborito mudruje:
Ne čeka se večno
jedan čovek,
jedna bit i jedan san
Večna je samo ideja:
Kao putokaz i đir,
kao beskraj i mir!

Nema komentara

Ostavi komentar