Bezimena pesma - Stoglava Aždaja
4034
post-template-default,single,single-post,postid-4034,single-format-standard,theme-bridge,woocommerce-no-js,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode_grid_1300,hide_top_bar_on_mobile_header,qode-content-sidebar-responsive,columns-4,qode-theme-ver-16.7,qode-theme-bridge,disabled_footer_bottom

Bezimena pesma

Voliš li me?
Hoćemo li voditi ljubav?
Po šumi, po vodi,
po vatri i ledu?
Baš me briga i da nećemo,
i da ne voliš;
Samo pitam!
Kad već postojiš
daj da te nahranim i napojim
tako sitog i namirenog
Umro si?
Ko zna,
možda sam ja tvoja Ahilova peta?
Dobro veče Ahile, otkud ti?
Kakva drama reinkarnacije!
Odoh da se saberem,
da donesem čaše,
da nazdravim,
da popijem u ime svoje slobode
i tvoje kalkulacije!
Nego, voliš li me?
Evo zbrzaše se godine, a ti:
Gubiš mi vreme, prazniš mi snove!
Kad već ne znaš kao da je važno
da li voliš ili samo živiš!
Stran si!
I šumama!
I Mesecu!
Ne čujem te!
Ko zna,
možda sam ja tvoj kamen
što uzbrdo kotrljaš?
Dobro veče Sizife, otkud ti?
Kakva aspurda dominacija;
Ti nisi čovek, ti si inspiracija!
Odoh, novu flašu otvaram,
do sutra zalivam svoje ime
i tvoje isparenje…
Lud si!
Luđi od svake šamanske seanse
Ti si nešto poput virusa
i trzaja poslednje šanse!
Baš me briga da li voliš
ili ne voliš;
Svakako ne umeš i nećeš!
Odbrojala sam te,
na brzinu, školski,
do 100, bez treptaja, u sekundi.
Ko zna,
možda sam ja tvoja Barbara?
Pardon!
Ti nisi pesnik;
Ti si nemira i besmisla vesnik
Ti si laž,
ti si mit,
ti si ranjeni Ahil,
neserećni Strahinjić ban
Ti si mio, ti si drag
k’o i svaki odsanjan san!

Nema komentara

Ostavi komentar