Znak pitanja - Stoglava Aždaja
4287
post-template-default,single,single-post,postid-4287,single-format-standard,theme-bridge,woocommerce-no-js,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode_grid_1300,hide_top_bar_on_mobile_header,qode-content-sidebar-responsive,columns-4,qode-theme-ver-16.7,qode-theme-bridge,disabled_footer_bottom

Znak pitanja

 

Razume li ljubav jezike koje ne govorimo,

čuje li telo reči koje ne izgovaramo?

Na koliko slogova možemo razložiti

sve radnje koje trpimo

sva dela koja ne činimo

sve osmehe koje ne vidimo?

Razume li ljubav tišine u kojima ćutimo,

čuje li telo nesreću na koju se ljutimo?

Koliko je slova potrebno napisati,

na koliko slogova možemo razložiti

sve misli koje ne izgovaramo

sve zagrljaje koje ne dajemo

sve poljupce koje ne delimo?

Razume li ljubav strah kog se plašimo,

čuje li glava razum od kog bežimo?

Koliko je stihova potrebno izroditi,

sa koliko godina možemo preporoditi

malenu sreću koju zaslužujemo

nabujalu strast koju optužujemo?

Razume li ljubav jezike koje ne govorimo,

čuje li telo reči koje ne izgovaramo?

Koliko ćemo još godina sedeti u tišini

nespremni da letimo i progovaramo?

Koliko je pisama potrebno poslati,

na koliko vrata možemo pokucati?

Koliko je srce još spremno kucati,

koliko je časova potrebno otkucati?

Moramo li se svega odricati,

moramo li zanos poricati?

Zašto ne možemo samo disati

pomalo plakati, o ljubavi pisati

Ah,

čuje telo sve što nismo izgovorili

volimo se,

iako nikada nismo progovorili!

Nema komentara

Ostavi komentar